Tim povodom lošinjski Kamp Čikat organizirao je proslavu, a direktor Turističke zajednice Grada Malog Lošinja Dalibor Cvitković dugogodišnjim gostima uručio je i prigodni poklon. 

Obitelj Witte ovom nam je prilikom otkrila tajnu uspješnog braka, kao i razlog zbog kojeg se vjerno vraćaju svom otoku vitalnosti. Morate pronaći pravu osobu za sebe, kao što smo se mi pronašli, tek tada to funkcionira. Smatram da mi je pronalazak supruge bio kao dobitak na lotu, smatra Bert.

Apsolutno sve nam se sviđa na ovom otoku. Erika ima problema s alergijama, osobito u proljeće u Njemačkoj, dok za vrijeme boravka na Lošinju ne osjeća nikakve tegobe. Klima je ovdje savršena, a i kontakt sa stanovnicima jedan je od razloga zbog kojeg se ponovno vraćamo. 

Bert nije prestao dolaziti ni tijekom ratnih godina, a jedne se godine na Lošinj vratio čak 7 puta. Dolazili smo avionom na Krk ili kamionom od Ine koji je vozio od Kutine za Njemačku. U Solingenu sam imao depo u tvrtki gdje smo skupljali sredstva za grijanje ili namještaj koji smo prevozili iz Njemačke, preko Kutine za Lošinj, kako bismo otočanima olakšali život. Iako su bila tužna vremena, na taj smo način upoznali mnoge ljude kojima smo pomogli, a s njima smo se godinama nakon sretali i družili. Prisjetio se i svojih izleta te plovidbe poznatim brodom „Marina“. Uvijek smo imali barku sa sobom tako da smo istraživali otočje i skrivene uvale i u tome smo uživali. Poznavali smo i tadašnjeg kapetana broda „Marina“ koji je održavao liniju Venecija- Pula- Mali Lošinj- Zadar. Često smo plovili tim legendarnim brodom, a imali smo prilike vidjeti dijelove broda koji inače baš i nisu dostupni putnicima pa čak i upravljati kormilom, to nikad nećemo zaboraviti.

Za Lošinj su saznali preko prijatelja, a prvi put na Lošinju su boravili 1974. godine s kamp prikolicom u kampu kod odmarališta Kutina. 1982. godine već su se 'prebacili' u kamp Čikat. Svoju kamp prikolicu koristili su do 2011. nakon čega redovno borave u mobilnoj kućici br. 17 i uživaju u pogledu i terasi. Blizina mora olakšava im život i kako kažu, tamo im je predivno. Kamp Čikat puno im znači, a pomoć vrijednih djelatnika tog kampa više puta im je uljepšao boravak. Upravo zato 60. godišnjicu braka odlučili su proslaviti u restoranu kampa Čikat koji se ovom prilikom posebno za njih otvorio. Posljednjih 20ak godina većinu godišnjica proveli su na otoku, a ove godine naša djeca i prijatelji dolaze kako bismo zajedno proslavili našu 60. godišnjicu braka. Jako smo sretni da smo uspjeli doći na Lošinj i proslaviti godišnjice u ovom ambijentu. Sudjelovat ćemo i u akciji posvajanja pinija u kampu Čikat. Podupiremo akciju pošumljavanja te je smatramo poklonom prirodi. Želimo ostaviti svoj trag na otoku.

Smatraju da se Lošinj u posljednjih 45 godina jako promijenio, osobito otočne ceste. Kada smo prvih godina dolazili, vozili smo se uskim, krivudavim cestama. Čak smo se na početku vozili po šljunku jer nije bilo asfalta. Još se sjećamo vožnje tim uskim cestama kamp prikolicom, osobito kada bi auto došao u drugom smjeru pa smo se sklanjali obzirom da nije bilo zaobilaznica. Primjećujemo te nam je osobito drago i da su se ljudi razvili, školovali, imaju svoje poslove. Promjene na otoku su vidljive i smatramo da ovaj otok daje dobru priliku mladima koji ovdje žive i žele ostati.

Jako je puno poznanstva i doživljaja s Lošinja koje obitelj Witte neće zaboraviti. Kako i sami kažu, otok je za njih drugi dom. Svakodnevno obavljaju kupnju zajedno, a imaju i svoje „stalno mjesto“ u kafiću s pogledom na luku gdje uživaju u pogledu na grad Mali Lošinj. Jedino žale što unatoč brojnim kontaktima s mještanima nisu naučili hrvatski jezik.

Uz tortu i prigodne poklone, tridesetak uzvanika upriličilo je događanje, a slavljenici su imali priliku „razbijati“ i tradicionalni krokant.