Pred rtom je pučina, daleki vidici. Na tom su rtu lošinjske žene i majke ispraćale i dočekivale brodove. Svaki lošinjski brod, kad bi isplovio iz luke u daleko putovanje, pristao bi u Čikatu kod Annunziate, posada bi se iskrcala pa bi u crkvi s obiteljima izmolila ruzarij (krunicu). Rastali bi se u zagrljajima, ukrcali na brod i nestali u daljini. To je crkva lošinjskih strepnji, uzdaha i suza.
Unutrašnjost zida krase slike lošinjskih jedrenjaka 19. stoljeća, zavjeti nakon proživjelih opasnosti i brodoloma i zahvale za sretan povratak.
I danas ako pokoji brod, prolazeći kraj rta Annunziata, zatrubi sirenom na pozdrav, znajte da je kapetan broda Lošinjanin.
