Grke je umijeću predenja i tkanja podučila sama božica Atena, a moire, božice sudbine, prele su, mjerile i rezale „nit“ njihovih života. Obrada vune i izrada tkanina bila je prvenstveno posao žena koje su vrhunskom vještinom tkanja potvrđivale svoj društveni status. Odjeća je bila izrađena od jednog komada tkanine, bez krojenja i minimalno šivana, a na tijelo se pričvršćivala omatanjem, pojasom i kopčama (fibulama). Najviše su se cijenile tkanine ukrašene utkanim i izvezenim motivima u raznim bojama, posebno u boji purpura koji se dobivao od volaka, vrste morskih puževa kojih ima i u Jadranu.
Grci su s Jadrana, uz vunu, nabavljali i gotovu odjeću, posebno tamne vunene ogrtače od Liburna, slavnih pomoraca, koji su prije 3000 godina utemeljili grad Osor na mitskom otočju Apsyrtides iz priče o Zlatnome runu.
Irena Dlaka, dipl. pov. umj.
