OLEANDAR (lat. Nerium oleander L.)
Zimzeleni brzorastući grm šiljastih kožnih listova koji rastu jedan nasuprot drugoga. Na kraju izboja su cvjetovi koji mogu biti jednostruki ili puni, te bijele, crvene, ružičaste, crvenoljubičaste, krem ili žute boje. Cvate od lipnja do rujna i potrebno mu je mnogo topline, vlage i sunca. U periodu vegetacije traži dosta vode, ukoliko je posađen u tegli treba svakodnevno zalijevanje.
Podnosi temperature do -9 stupnjeva Celzijusa, a sorta Nerium oleander „Little Red“ podnosi temperaturu i do -12. Može narasti i do 6 m visine ali se podrezivanjem skraćuje na željenu visinu. U stakleniku ili u kućnom uzgoju dobro raste u ilovastoj zemlji bogatoj kompostom s puno sunca i zraka. Za vrijeme rasta treba ga zalijevati umjereno i prihranjivati tekućim gnojivom jednom mjesečno. Zimi zalijevanje treba svesti na minimum. Najbolje se razmnožava reznicama u prvoj polovici kolovoza. Reznice pri bazi moraju biti malo odrvenjele i dužine 20 do 25 cm. Staviti ih u staklenku s vodom te držati na toplom i sjenovitom mjestu, a vodu redovito mijenjati. Za tri tjedna razvit će se korjenčići i tada mladicu možete posaditi u zemlju. Cvate od svibnja do rujna mirisnim cvjetovima. Dekorativan je, ali i otrovni grm. Svi dijelovi biljke su otrovni jer njen sok sadrži otrovne tvari – neerin i neriantin koji djeluju na srce te mogu izazvati infarkt. Porijeklom je iz sjevernog dijela Afrike.
NEŠPULA (lat. Eriobotrya japonica)
Zovu je još i japanska nešpula ili nešpola. Pripada porodici Ružičnjača. Zimzelena voćka podrijetlom iz jugoistočne Kine. Uvezena je u Japan gdje se udomaćila i tamo se uzgaja više od tisuću godina. Rasprostranjena je po cijelom Mediteranu, Indiji i Južnoj Americi. Spada u suptropsko voće, ali podnosi temperaturu i do -10 °C. Dobro podnosi sušu, ali ne i jak sjeverni vjetar. Stablo naraste od 6 do 9 metara. Ima duge, tamnozelene i ovalne naborane listove. Cvjetovi su bijeli, mirišljivi i zbijeni u grozdasti cvat. Imaju ugodan, sladak miris koji se može osjetiti s velike daljine. Plod je okrugao, žute do tamnosmeđe boje, mesnat i sočan s jednom do tri sluzave sjemenke. Okus je slatkokiseo bez mirisa. Plod je najslađi kada je mekan i potpuno žut. Cvate od listopada do prosinca. Raste u vrtovima kao uzgojeno drvo. Razmnožava se košticama ili reznicama.
SMOKVA (Ficus carica L.)
Pripada porodici dudova te ima pitomu i divlju podvrstu. Raste u mediteranskom podneblju kao samoniklo stablo na krševitim terenima između kamenja. Uspijeva na slabo hranjenom tlu, a pogoduje joj ljetna suša te blaga i kišna zima. Podnosi i hladnoću pa se uzgaja i na kontinentu u prisojnim područjima. Listovi su jednogodišnji, veliki, kožasti i hrapavi, zupčastih rubova, a odozdo dlakavi. Cvjetovi se razvijaju u zajedničkom mesnatom cvjetištu i tvore oblik kruške. Plod je sočan i sladak. Oplodnju vrše smokvine osice koje se nastanjuju u divljoj smokvi. Uzgojena smokva može narasti od 5 do 8 metara. Razmnožava se reznicama i sadnicama. Potječe iz Palestine i Sirije od kuda se preko Crnog mora prenijela u Grčku. Raste po cijelom svijetu.
Poznato je preko 600 sorti smokava, no najpoznatije su zelene, iznimno slatke tamnoplave i sivkaste. Cvjetovi se razvijaju kao šuplji, mesnati cvat kruškolikog oblika. Ovisno o sorti, mesnati dio može biti crven, ružičast ili bijel. Sorta petrovača sazrijeva krajem lipnja pa sve do kraja ljeta, a neke sorte tzv. zimice, dozrijevaju i u kasnu jesen.
Opis biljaka, ljekovita djelovanja, primjeni u zdravlju i ljepoti te gastronomiji preuzmite ovdje:
• AROMATERAPIJA U SUVREMENOM ŽIVOTU I TURIZMU
